Kristove crkve u Hrvatskoj

Pokret obnove Crkve nastavlja tamo gdje su protestantski pokret i pokret reformacije stali. Pokret polazi od načela da je Krist najviši vjerski autoritet, a Novi zavjet jedino pravilo za vjeru i vjersku praksu. To samo po sebi dokida ljudske odredbe i vlast. Važno je pravilno razlikovanje Staroga zavjeta od Novoga. Stari je zavjet kršćanima neprocjenjivo vrijedan kao temelj za razumijevanje Boga, te Božje pravde i milosti, ali on se ne može koristiti za propisivanje kršćanskog života, prakse i bogoslužja. Stari je zavjet pisan poglavito za Židove i pomno je opisao elemente židovskog bogoslužja. Kao takav ne opisuje kršćansku tradiciju i praksu. Novi zavjet, iako duboko ukorijenjen u nadahnuću Staroga zavjeta, opisuje jedinstvenu prirodu kršćanskog bogoslužja. Iz novozavjetnih opisa bogoslužja može se prepoznati pet temeljnih čimbenika koji su dijelovi kršćanskog bogoslužja: molitva, pjevanje, Gospodnja večera, milodari i poruka iz Božje riječi.

Svako upravno tijelo ili hijerarhija koja vrši vlast nad nekom drugom skupinom kršćana smatra se nebiblijskim. Biblijski obrazac vodstva crkve sastoji se od starješina (biskupa) i pomoćnika (đakona) koji služe u svojim mjesnim crkvenim zajednicama, zajedno s propovjednicima i evangelizatorima.

Crkva se zove Kristova jer Kristu pripada i on joj je glava, a članovi crkve se zovu kršćanima i nemaju potrebu koristiti neki drugi opisni naziv.

Temeljne okosnice pokreta obnove sadržane se u sljedećem:

• Crkva Isusa Krista po svojoj je biti, određenju i ustrojstvu jedna.
• Među zajednicama ne smije biti razdora ni zadjevica.
• Ništa što se izričito ne naučava o Božjoj riječi, bilo kao izravna zapovijed ili kao obvezujući uzor, ne smije se isticati kao vjersko učenje ili kao preduvjet zajedništvu.
• Ništa što nije staro koliko i Novi zavjet ne smije se unositi u vjerski nauk i bogoslužje Crkve, kako se zajedništvo među kršćanima ne bi uvjetovalo izvanbiblijskim elementima.
• Zaključci i njihove posljedice, koje proizlaze iz biblijskih iskaza, s pravom se mogu smatrati poukama Božje riječi. One su pojedincu, kršćaninu, obvezujuće utoliko što ga potiču na to da i sam vlastitim nastojanjem (molitvom potaknutom Božjom riječju) dođe do istih spoznaja.
• O primanju u zajednicu ne odlučuju ljudi, nego Isus Krist privodi sve one koji uviđaju svoje stanje izgubljenosti, spoznaju vjerom put spasenja po Isusu Kristu, obrate se, ispovijede vjeru u Gospodina i podlože mu se krštenjem. Mjesna zajednica ne smije prilikom primanja u svoje zajedništvo postavljati nikakve dodatne uvjete, niti pak smije zanemariti ono što je prethodno spomenuto.
• Razdor među kršćanima pogubno je zlo. To se protivi i kršćanima i Božjoj riječi.
• Sve Gospodinove odredbe treba obdržavati upravo onako kako nam to pokazuje uzor prvotne Crkve u Novom zavjetu.